Teshko je zhiveti sa nekim osecajom mrzhnje. Mada, ni ne mozhe se bash tako nazvati. Ici u razred u kom znash da postoje tri osobe, koje ti govore iza ledja, smeju ti se, rugaju tvojim neuspesima, a ustvari biti mnogo ispod tebe. Boli. Osecaj da te neko mrzi je neverovatno ruzan. Znam ja, postoje pravi prijatelji, ali zashto se ove izdajice meshaju sada? nisu bile tu kada je bilo potrebno, tada su me izdale... i zashto su se sada odjednom pojavile i pokushavaju da sve srushe? da unishte ono shto sam sagradila, da zavide na uspehu...
Chini mi se da sve krece nizbrdo, iako ima stvari koje su zaista krenule na bolje. Boli me ljubav. Mnogo mi je znachio. Moje suze one vecheri su sve dokazale. Plakala sam i gledala u njega, dok nisam shvatila shta se zapravo deshava... a on, svo vreme je plesao sa njom. Ona me mrzi. Mnogi me mrze. Ali naravno, mnogo je vise onih koji me vole. To je neka uteha, ili bi bar trebala biti. Najbolje polje, je polje karijere, glumachke turneje su u toku, a neke nagrade sa takmichenja sam vec primila, a ostatak dolazi u avgustu. Putovanje. U julu izdajem knjigu. Ne mogu da verujem. Znam da ce tata biti ponosan, gde god se nalazio. Sa svojih 16 godina, drzacu SVOJU knjigu u rukama. Ponosna sam. Ujedno i tuzna. I srecna. Tesko mi je. Sve se izmesalo. Tata nece moci da bude samnom tog dana kada budem drzala knjigu u rukama. Zapravo nece biti nikada vishe. Zhivot je tezhak. Obaveza je puno... ali nikada nishta ne mozhesh da ochekujesh od drugih... dok sam ne zasuchesh ruke, nishta se nece dogoditi...
Da, za tacno mesec dana punim 16 godina. Ali sam prozhivela mnogo.