Ne pomaze...
Аутор behappy | 23 ÐÐ, 2009Ne pomaze...
Ni pesma. Ni grad. Ni tudji osmeh. Ni tudja suza. Ni fudbal(koji obozavam), ni neki bivsi. Ni najbolja drugarica.
Nista mi ne pomaze.
Da te zaboravim.
A ljubav... cudno je to osecanje.
"Ваља се добро ослонити о своју храброст...
и љубав... и плаве слојеве наде!"
Ne pomaze...
Ni pesma. Ni grad. Ni tudji osmeh. Ni tudja suza. Ni fudbal(koji obozavam), ni neki bivsi. Ni najbolja drugarica.
Nista mi ne pomaze.
Da te zaboravim.
A ljubav... cudno je to osecanje.
Nista gore nego kada shvatis da ti nema pomoci. Pfff, mrzim taj osecaj. Poz.
Аутор nesanica 23 ÐÐ 2009, 14:30Anam =zanimljivo, veoma zanimljivo, chak si me i nasmejala :)
Nesanica - slazem se.
Ali na neki nacin i nije ruzan osecaj :)
Vise kao iscekivanje
Vidiš kakva je ljubav:)
Nasmejalo te je ono šutiranje, a to je jedino trebalo da te rastuži:)
Hvala ti Anam, naucila si me ono sto sama nisam uspela da zakljucim :D
Аутор behappy 23 ÐÐ 2009, 18:12He... he... prolazi brzo kao letnji pljusak... poneki put ostavi gorak ukus u ustima, ali sve popravi dobar sladoled:)
Аутор anam 23 ÐÐ 2009, 18:16А како би се тек осећала да нестане фудбалских утакмица, питам се?
Аутор pricalica 23 ÐÐ 2009, 18:33
Zaborav?
Ljubav je pesma
Аутор anam 23 ÐÐ 2009, 14:04grad u kome je nastala
suza zbog nje prolivena
najlepši sport na svetu
dok te ne šutne:)
bivši ne postoji
budući ne postoji
samo realnost
sve pomaže
da je vredelo trajalo bi....
Ljubav?
Čudno osećanje,
trenutak
i blistava planina uzdaha
nestaje u prah ništavila...