Ne postoji ljubav-to je samo san...

Аутор behappy | 30 ÐÐ, 2009
Izgubih veru u ljubav, ja koja sam bila najveca vernica u nju, kao podanica ljubavi, jos od malena sam sanjala samo o njoj. O danu kada cu biti obucena u raskosnu belu haljinu, koja bi bila skrojena samo za mene. Sanjala sam kako bosa trcim ka crkvi, i u rukama nosim buket najlepshih belih ruzha, a kosa da mi bude ofarbana u najlepse nijanse plave boje, sa izvucenim pramenovima, i skupljena u pundju.
A on, njega sam zamisljala bas kao decka koji mi se svidja, sa najlepsim decijim osmehom, sa mirisom za kojim se okrecem u svako doba dana... zamisljala sam ga kao decka koji ce uvek moci da  me nasmeje...Bas kao sto je i dosao... ali rekoh, ne verujem u ljubav...
Iygubila sam veru... josh uvek smo previshe mladi kako bismo osetili tako nesto, a takodje mislim da je sve avantura... Svi samo gledaju da te prevare, da nadju drugu osobu... sve mi je delovalo cudno, ali definitivno sam se ubedila u to... Zato je se i bojim, jer svakako cu ostati povredjena...pre ili kasnije...

Hristos Voskrese

Аутор behappy | 19 ÐÐ, 2009
Uskrs... vreme kada ti je dusha cista, i mirna. Volim Uskrs... Svim pravoslavnim vernicima zelim da uzivaju u praznicima...
Htela sam da kazem, da ipak, verujem u horoskop. Svi horoskopi i tesovi su mi rekli da cu ovog raspusta upoznati novu ljubav. Pomislila sam da je to nesto bezvezno kao i svaki put, ali neverovatno... Pocela sam da se druzim sa jednim deckom iz skole, kog nisam mogla do skora da podnesem, i imala sam lose misljenje o njemu. Ali moje misljenje se promenilo, i pocela sam drugacije da razmisljam... Samo se plasim da priznam sebi da mi se svidja... zaista sam mislila sve najgore o njemu i to svi znaju... Ali Gospod nas tea da promenimo svoja misljenja i da shvatimo da i mi gresimo... Vreme ce pokazati...

Pobeda...

Аутор behappy | 18 ÐÐ, 2009

Kako je samo divan osecaj... Danas kada su mi dodelili prvu nagradu na drzavnom takmicenju iz srpskog, osecala sam se kao najponosnija devojka na svetu. Radeci ono sto volim, uspela sam da dobijem svasta, osecala sam se neverovatno. Kao da je sva snaga u mojim rukama. Tako ponosna na sebe, samostalna... Dobila sam razne nagrade, medju kojima su DVD, neki neverovatno dobri zvucnici, mp4, stik, novac i putovanje. Sve sam to zaradila pisajuci.... prvi put da shvatim da mogu nesto sama da uradim, da ne moram biti vezana za mamine skute... Ljubomornih lica je prepuno, i zaista mi je muka od njih. Ali oni ne zasluzuju ni jedan pogled... dovoljno je bilo sto sam im pomagala, ali nije vredelo. Sada me mrze. Neka bude po njihovom, ja sam nauchila mnogo iz ovog, ovo je jedno veliko iskustvo. Cak mi je bila dodeljena i specijalna nagrada... Zaista sam ponosna... Resila sam da ceo svoj zivot posvetim knjigama i pisanju. A naravno da cu se opredeliti za studije srpskog jezika i knjizevnosti. Pa ko zna, za par godina, mozda cu se ja nalaziti na mestu komisije...

Drago mi je sto se ovde kod nas, u Rumuniji toliko ceni znanje nas ucenika. Isto tako, vise se ceni nase poreklo, nas jezik. Mi, Srbi iz Rumunije, znamod a cenimo to sto smo Srbi, sigrurno vise nego Srbi iz Srbije. Jer smo odvojeni od svoje drzave, i to je neko neverovatno osecane, koje mozes imati samo ako ti nesto nedostaje...

Putujem..

Аутор behappy | 13 ÐÐ, 2009

Necu biti ovde jedno vreme... Idem na drzhavno takmichenje iz srpskog... (ovde u Rumuniji). Ochekujem prvo mesto, jer sam i na opshtinskom bila prva, sa 10-kom, a i potrudicu se da tako bude, kako bih sama sebi obezbedila more, jer mama ne moze da mi ga obezbedi... Nedostajace mi blog, jer sam zavisna od pisanja... <3 jedva chekma sutra da uzhivam sa mojim drushtvom... :) mnogo ih volim. Pisacu za vikend... <3

P.S. Tata volim te i znam da cesh biti uz mene u sredu...

Happy time...

Аутор behappy | 13 ÐÐ, 2009
"Miris tvoje kose, vetrovi mi nose na jug..." Sunce uveliko milujebeton, kuce, ljude...Vetar raznosi prasinu, pomera bagrem, chiji cvet opada... poneki mi padne na dlan, pa ga umentem u kosu... Nadam se da nece biti kishe ni danas...Tako je lepo prolece...Rascvetale su se Magnolije, Boze kako cvece daje neku srecnu notu zivotu... takodje i zelenilo... a ovde, u Temisvharu ga bar ima mnogo... Budi me melodija pticica, kako je sve divno... ja zaista volim Temisvar... <3

Berber i Bog...

Аутор behappy | 12 ÐÐ, 2009

 Čovek je otishao u brijačnicu da ošiša svoju kosu i skrati bradu kao i obično. Počeo je pričati sa berberom koji ga je zabrinuo. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.

Berber je rekao: “Pogledaj čoveče, ja ne verujem da Bog postoji kao što si ti to rekao. “Zashto si to rekao?“- upitao je čovek.

„Pa to je tako jednostavno samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi da Bog postoji da li bi bilo toliko bolesnih ljudi? Da li bi bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari.“ Čovek je ucutao jedno vreme misleći se, ali nije želeo odgovoriti bez argumenata.

Berber je završio svoj posao, i čovek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao iz brijačnice ugledao je čoveka sa dugom kosom i zapuštenom bradom (izgledao je sav neuredan).

Onda je čovjek ponovo ušao u brijačnicu i rekao je berberu: “Znaš šta? Beberi ne postoje: „Kako ne postoje?“- upitao je berber. „Ne!„-čovek je uzvikuo. „Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo ljudi nesređenih, kao što je onaj na ulici: „Ah, berberi postoje samo što ljudi ne dolaze nama.“ „Tačno!”- potvrdio je čovek.

„To je poenta. Bog postoji, samo što ljudi ne veruju u Njega, i ne klanjaju Mu se, i zato je toliko boli i patnje na svijetu.”

 

Srce nije kamen...

Аутор behappy | 12 ÐÐ, 2009
Boze, kakvu zhrtvu ljudi podnose zbog ljubavi... Zbog onih koje volimo, spremni smo da uchinimo BILO SHTA! Najveca zhrtva zapravo je odricanje od voljene osobe... Ali ljubav nas na razne stvari prisiljava... Boze, mi toliko volimo, da nismo ni svesni. Toliko patimo, placemo, da postajemo zarobljenici ljubavi. Tesko je voleti, ali je to najlepsi osecaj koji nam je gospod podario... to je Bozanski osecaj, osecaj kada mozes da se zakunes da mozes leteti... i od jednom shvatis da nemas krila, i pocnesh padati... ima toliko osoba u mom zivotu, koje volim, ali samo odredjene zasluzhuju da zrtvujem svoj zhivot za njih... i ako ikada one to zatrazhe, ja cu ga zhrtvovati...

:(

Аутор behappy | 10 ÐÐ, 2009

Аутор behappy | 10 ÐÐ, 2009
Nisam ga ni poznavala, ali iz prica drugih saznala sam da je on moja zelja...sanjala sam ga, a nisam ni bila sigurna kako izgleda... zelela sam ga... i onda sam doshal u ovu skolu,  jos na svecanom prijemu, nisam ochi mogla skinuti sa njega... ali od drugih sam chula da je previshe nafuran tako da sam se povukla. Upoznali smo se. Pocheli da se druzhimo, da prichamo... mnogo smo se zblizili... najveci problem je sto on ima devojku... vec dve godine... ona je starija od njega 2 godine, ljubomorna je na njega, jer je prezgodan i mozhe imati svaku... i kazhu drugi, da se dosta svadjaju njih dvoje... ali da je tako lose, ne bi vise bili zajedno... Kako sam mogla da se ZALJUBIM u zauzetog? tj u decka koji je u ozbiljnoj vezi... i primecujem da sam zlobna, jer ZELIM da se razdvoje kako bih bila sa njim............Postao je moja opsesija, moja fantazija i moj san... Ove godine zavrsava gimnaziju i odlazi u drugu drzavu da studira...onda ce se razdvojiti od svoje drage. Ali znam da ce navracati ovde, i kada zavrshi studije, vratice se... a ja cu ga chekati <3

Raj na zemlji...

Аутор behappy | 5 ÐÐ, 2009
Prolece u Temishvaru. Raj na zemlji. Mesto gde se sunce spaja sa betonom, a treshnjin cvet vlada celim gradom. Miris trave, zumbula i treshnje je jedino shto se mozhe osetiti. Miris zhivota. Vidim nasmejana dechija lica, koja uzhivaju u chistom vazduhu. I baku i deku koji reshavaju probleme razgovorom na klupi... i mladi brachni par, koji uchi dete da hoda... chujem smeh, osecam pochetnichku srecu... A ja, ja sve posmatram... i uzhivam... ne zhelim nikada da odem iz Temishvara... Ovde sam prvi put nauchila da zhivim... Opijam se mirisom narcisa, smejem se, pleshem... ljuljam se... kao klinkica... osecam ljubav... tako je divno... zaljubljena sam... JA VOLIM... ja UZHIVAM... sunce mi przhi lice, vetar mi mrsi kosu... ja ne zhelim da se rastavim od ovog divnog grada... grada koji mi je vratio osmeh na lice...

Аутор behappy | 1 ÐÐ, 2009
1. Zbog tvoje plemenitosti.
2.Zbog tvoje hrabrosti.
3.Zbog tvoje lepote
4.Zato sto se suocavas sa cinjenicama
5.Zato sto si uvek tu za druge ljude
6.Zato sto si covek od poverenja
7.Zbog tvog divnog glasa
8.Zbog utehe koju mi pruzas
9.Zbog iskrenosti
10.Zato sto si poseban
11.Zbog tvojih ochiju
12.Zbog tvog osmeha
13.Zato sto si jedinstven
14.Zato sto si najbolji :D
15. JER NIKO NIJE KAO TI :P
16. Zato sto ulazis kada ostatak sveta izlazi
17.Zato sto znas da udjes u tudje srce
18.Jer si u mojim mislima..
19.Zato sto si nezan
20.Zato sto je tvoj pogled najlepsi na svetu...
21.Zato sto samo tvoja rec ume da zaboli
22.Zato sto me cinis veselom
23.Zato sto umes da zivis zivot
24.Zato sto si optimista
25.Zato stto samo ti znas pesmu moje maste :)
26.Zato sto znas da mi nabacis osmeh na lice
27.Zato sto imas najmekanije usne :P
28.Zato sto imas posebnu ulogu u mom zivotu
29.Jer si vredan :)
30.Zato sto si nasao smisao zivota
31.Znas sta zelis
32.Nikada ne bi povredio drugoga.
33.Umesh da volish
34.Volis muziku
35.Ljubav za tebe nije samo rec
36.Romantican si :P
37.Znas da cenis male stvari
38.Znas staje bol
39.Zato sto bi sve ucinio za osobe koje volis
40.Zato sto za tebe ne postoji juce
41.Zato sto verujes u sutra
42.Zato sto znas da si stvoren samo za mene :)
43.Zato sto si ti moje drugo ime :)
44.Zato sto verujes da nikada nije kasno
45.Jer volis zivot
46.Jer je u tvom zivotu vecno sunce
47.Jer sa tobom nikada nije dosadno
48.Jer mi pruzas neverovatnu toplinu
49.Znas da places kada placem i ja
50.ZATO STO TI TO ZASLUZUJES...:P<3

Za moju mamu...

Аутор behappy | 26 ÐÐ, 2009

Nikada ti nisam rekla "Volim te" iako to osecam. Nikada ti nisam rekla da si upravu, iako si bila uvek. Oduvek si bila ceo moj svet, od malena si bila uz mene, jedini PRAVI PRIJATELJ, koji me nikada nece izneveriti, jedina osoba koja je ceo svoj zivot posvetila meni, i koja me voli pored svega, koja place kada sam ja tuzna, koja se smeje kada sam ja srecna, koja se iz srca moli za mene... Znam da tvoje srce kuca za mene, ne, nisi mi samo majka. Ti si moja majka,moj otac,moja najbolja drugarica, moja najveca podrska...Znas ono sto niko ne zna o meni, i ipak me volis... Drzis me da ne padnem, jedino ti umes da me utesis, znas pesmu mog srca, i spremna si da je otpevas ako zaboravim reci... Ti si moj svet, mama... Ti si moj Andjeo chuvar... nikada me niko nece voleti kao sto me volis ti, bila si uz mene kada su me svi napustili, onda kada je tata umro, nisi mislila na sebe, i svoj gubitak, mislila si na mene, i moj gubitak, bojala si se da JA ne padem u depresiju, da se JA ne razbolim, sve si davala za mene... A ja... tako sam sebicna, ne poklanjam ti dovoljno paznje, ponekad ti uputim neku grubu rec, zasto ne shvatam da sve sto radis, radis u moje dobro... Bez tebe bih bila izgubljena, moj zivot ne bi imao smisla. Uspela si da nadoknadis tatino odsustvo...Zasluzhujes svu ljubav ovog sveta...
Za tebe mama : "Za sve shto jesam ili se nadam da cu biti, zahvalna sam svojoj andjeoskoj majci... Sigurno je teshko zamisliti da sam nekada i ja bila mala, bespomocna i potpuno zavisna od nekoga...ali jesam. A taj NEKO, mama, bila si ti. Bila si kraj mene kada sam ucila da hodam(mada je to vise licilo na trbusni ples). Drago mi je kada neko kaze da lichim na tebe. Kad malo bolje razmislis, pa to uopshte nije chudno. Uvek cu biti deo tebe, jer si me ti stvorila. Izvajala si mi lice milionom nezhnih poljubaca. Nauchila si me svemu shto treba da znam o svetu i svom mestu u njemu. Sve shto je vazhno nauchila sam gedajuci i slushajuci upravo tebe. Samnom si podelila sve shto te chini tako posebnom: dobrotu, trpeljivost, iskrenost, istrajnost, mudrost, a pre svega strpljenje. Hocu da kazem, mama, da si temelj na kome je sazdana moja lichnost, i zato bih da ti se zahvalim. Hvala shto sam se osecala uvek bezbedno, ushushkano i voljeno, shto si mi pruzhila sve shto mi j bilo potrebno da porastem i ispunim sopstvena ishchekivanja. Hvala ti na ukusnoj domacoj hrani i svoj ljubavi s kojom si mi iz dana u dan i iz godine u godinu pakovala uzhinu za shkoli. Hvala shto si me uzimala u naruchje kad god sam htela da se mazim ili da bolje vidim. Hvala ti shto si skakala da mi pomognesh svaki put kada viknem "HOCU MOJU MAMUUUUUUUUU" Uvek si znala shta da kazhesh ili ne kazhesh kako bih se osecala bolje. Hvala ti shto si mi objasnila da cu, kada porastem biti uspeshna u cemu god pozhelim ako budem verovala u sebe kao shto si ti verovala u mene. Ali, mama, ma koliko god nash odnos bio divan, necu se praviti da je sve uvek bilo mirno i savrseno. Znam da je ponekad letelo perje, shto se retko zavrshavalo dobro po mene. Mada, kad se sve sabere i oduzme, znam da sam ja ta koja treba da se izvini. Izvini shto si se zbog mene sekirala i brinula. Izvini shto sam trchala pravo u baru kada mi obuchesh najlepshe odelce i obujesh nove cipelem i shto sam svaki put na putovanjima zapitkivala: "A je l' ima josh mnogo?" Zaista mi je zhao shto nisi imala vise vremena za sebe, makar nekoliko trenutaka da u miru sanjarish. Sada shvatam koliku si zhrtvu podnela zbog mene. Da budem iskrena, bez tebe bih bila izgubljena, mama, i ceo zhivot ne bi bio dovoljan da vratim sve shto ti dugujem. Pokazala si mi svet pun ljubavi i chuda, izvela me na pravi put, i stvorila od mene beskrajno srecno bice. Hocu svi ovo da chuju: MOJA MAMA JE NAJBOLJA MAMA NA SVETU! Zato shto ti to i jesi. Hvala ti mama, hvala ti za sve..."

Аутор behappy | 25 ÐÐ, 2009

Krenulo je sve nabolje... ovaj vikend je bio tako dobar, tako ispunjen... izjutra sam imala okruzno takmicenje iz srpskog, posle podne krenula u NS, gde smo imali koncert iste veceri, kasnije zurka... bilo je super zezanje sa drustvom, bilo je bas super... srecna sam... u nedelju sam dobila veliku nagradu-posle izvesnog vremena sam videla drugare... bilo mi je drago da ih vidim posle toliko vremena... a sve je tako cudno... drugacije je... nije kao pre primecujem da se sve promenilo, da se vise ne vidjamo svaki dan,  ipak sam sada bliza ovom drustvu... i neobican je osecaj... veoma... Neki ljudi iz starog drustva su me nacisto razocarali, da sam o tome znala u oktobru 2008. verovatno bih plakala, ali danas, 25.3. vise ne placem... shvatila sam da je to zivot, razdvojio nas je sa razlogom, nikada vise necemo biti ona "banda iz osnovne", nikada vise necemo biti svi zajedno, ali ne, nismo ni pri ni poslednji. A bilo je tako tesko rastaviti se, tako zamrseno, tako komplikovano...pre svega tako bolno... secam se i sada onih suza koje su se ubrzano kotrljale niz nasa decija lica... mislili smo da zajedno mozemo da osvojimo svet, osecali smo ogromnu prazninu odlaskom iz osnovne. Oh, kada se samo setim, mislila sam da nigde necu naci prijatelje kao sto su bili oni, a vecina njih sada se mogu nazvati samo prolaznici u mom zivotu... Zao mi je sto sada ovo govorim, ali ako realno sagledam, upravu sam... i jos uvek me boli to shto smo ovako razdvojeni... Kada budem bila na letnjem raspustu, icicu u Srbiju na mesec dana, znam da cu se tada druziti sa mojim drustvom, izlazicemo zajedno, i sve ce biti idilicno, a kada se vratim ovde, sve ce biti kao i pre... necemo se cuti, nikoga nece interesovati za one druge... tako postajemo zlobni, sebicni, i posesivni, da se naprosto chudim...:(

Osvojila sam prvo mesto na okruznom takmicenju iz srpskog, sa cistom 10-kom... Uskoro putujemo na drzavno gde cemo se zadrzati 4 dana, a ako tamo osvojim (DAJ BOZE) prvomesto, dobicu kao nagradu putovanje u inostranstvu... uskoro treba da pocnem da radim na knjizi, dobila sam je sa lekture, imam puno posla...

Evo mene opet..:)

Аутор behappy | 22 ФÐ, 2009

-Ja sam takva.Volim i kad niko ne traži.Plačem i kad suza više nema.Sanjam i kad sve nade nestaju.Živim i kad nemam više snage.-

Pa evo, od kako sam uradila ovo sa rukom, ON se bas zabrinuo..preko svih frendica se raspituje kako sam, da li mi je bolje, bla,bla...i kada me je video na meesenger-u, odmah je usao na mene i pitao me kako sam...i sutradan u busu sa mojom naj drugaricom pricao je o meni, i govorio KAKO BASH NJOJ TO  DA SE DESI...
Ja se plashim preuzeti prvi korak, jer sam dovoljno puta bila povredjena, i plashim se da mu se mozhda svidjam samo kao drugarica...:( Njegova najbolja drugarica je rekla da  ce mi pomoci..Ipak ga ona zna 11 godina..Joj molim BOGA da sve bude ok...Mada ponekad se pitam...Shta ja zapravo zhelim??

:)

Аутор behappy | 21 ФÐ, 2009

....Jos uvek te ludo volim
ne umire ljubav moja
nikog nemam osim tebe
zauvek cu biti tvoja...

Nisam se javljala neko vreme, jer sam nastradala u skolskom incidentu...:( isekla sam ruku, tik uz vene..:( ali hvala Bogu sada sam dobro...Bila je hitna po mene, i bilo je ruzno..Imala sam operaciju i usivanja..:(

Ali sam ipak happy..:) i zaljubljenaaaaa:)

Volim vas...