Pobeda...
Аутор behappy | 18 ÐÐ, 2009Kako je samo divan osecaj... Danas kada su mi dodelili prvu nagradu na drzavnom takmicenju iz srpskog, osecala sam se kao najponosnija devojka na svetu. Radeci ono sto volim, uspela sam da dobijem svasta, osecala sam se neverovatno. Kao da je sva snaga u mojim rukama. Tako ponosna na sebe, samostalna... Dobila sam razne nagrade, medju kojima su DVD, neki neverovatno dobri zvucnici, mp4, stik, novac i putovanje. Sve sam to zaradila pisajuci.... prvi put da shvatim da mogu nesto sama da uradim, da ne moram biti vezana za mamine skute... Ljubomornih lica je prepuno, i zaista mi je muka od njih. Ali oni ne zasluzuju ni jedan pogled... dovoljno je bilo sto sam im pomagala, ali nije vredelo. Sada me mrze. Neka bude po njihovom, ja sam nauchila mnogo iz ovog, ovo je jedno veliko iskustvo. Cak mi je bila dodeljena i specijalna nagrada... Zaista sam ponosna... Resila sam da ceo svoj zivot posvetim knjigama i pisanju. A naravno da cu se opredeliti za studije srpskog jezika i knjizevnosti. Pa ko zna, za par godina, mozda cu se ja nalaziti na mestu komisije...
Drago mi je sto se ovde kod nas, u Rumuniji toliko ceni znanje nas ucenika. Isto tako, vise se ceni nase poreklo, nas jezik. Mi, Srbi iz Rumunije, znamod a cenimo to sto smo Srbi, sigrurno vise nego Srbi iz Srbije. Jer smo odvojeni od svoje drzave, i to je neko neverovatno osecane, koje mozes imati samo ako ti nesto nedostaje...
Честитам ти и бодрим те тако да наставиш. После породице, пријатеља итд.,љубав у свим стварима које налазиш и које ствараш је оно што ће те држати и чинити вечно срећном живом и задовољном.
Поздрав
Аутор krilaandjela 18 ÐÐ 2009, 02:07