Secanja...

Аутор behappy | 17 ÐÐ, 2009

 

Pesma govori skoro sve.

Iako ne želim da priznam,

Meni je previše stalo do tog dečaka. Hvala Bogu što ga je uveo u moj život! Kao najboljeg prijatelja koji me je slušao i kada sam svima dosadna.

Ali se plašim...

Ako ga izgubim, i ako izgubim njegovo prijateljstvo, ja sam sve izgubila! I ostajem prazna....

Ne znam šta mi je činiti... U četvrtak putujem, možda će mi to malo razbistriti misli... Do tada ću da razmišljam o njima, mojim prijateljima iz Karlovaca, i o zajedničkim trenutcima...

Ako odes...

Аутор behappy | 16 ÐÐ, 2009

Sve noćas umire. Tiho nestaje, i prodorno budi.

Ne obazirem se. Ništa ne osećam. Noćas sam kao kamen, ne osećam bol, ne vidim svetlost. Kao da se povlačim sa pozornice... Nisam više tvoja princeza... a ti nisi princ iz bajke...

Ne umem da se vratim u realnost. Još uvek letim po onom gradu iz snova. Po Sremskim Karlovcima. I neću nazad. Svaka moja misao, još uvek je tamo.

Pod hitno mi je potreban muškarac, dečak, ili momak... šta god... neko kome ću moći da se isplačem na ramenu, čiji ću parfem moći da osetim, čije ću lice moći da milujem. Neko kome ću dati svu ovu ljubav...

I pitam se ponovo... Zašto uvek pogrešno odaberem?

Bilo je tako lepo... Islikano najlepšim bojama... Ukrašeno najlepšim mašnama... I sada je kraj...

Otišao je... :(

Svi su otišli...

Ko će sada uspeti da probudi onaj optimizam iz mene?

 

Zivot je ljut...

Аутор behappy | 15 ÐÐ, 2009

U Karlovcima sam upoznala jenog divnog decka. Decko bez mane! Toliko je dobrote u tom bicu... Nikada se ne bi usudio da povredi nekoga, odan je svojoj veri, pametan... Koliko mi sada samo nedostaje... da me utesi kada me neko strasno iznervira, da me rastuzi kada pocne da prica o mestu gde je rodjen i odrastao. O Kososvu i Metohiji... Tako je perfektan... Divan je! Ja ga volim! Kao druga... on je moja najveca podrska! Nikada ga necu zaboraviti!!!


Milose... I will always LOVE you...

Samo se plasim... da se ne zaljubim... ja sam sklona tim stvarima...