Secanja...
Аутор behappy | 17 ÐÐ, 2009
Pesma govori skoro sve.
Iako ne želim da priznam,
Meni je previše stalo do tog dečaka. Hvala Bogu što ga je uveo u moj život! Kao najboljeg prijatelja koji me je slušao i kada sam svima dosadna.
Ali se plašim...
Ako ga izgubim, i ako izgubim njegovo prijateljstvo, ja sam sve izgubila! I ostajem prazna....
Ne znam šta mi je činiti... U četvrtak putujem, možda će mi to malo razbistriti misli... Do tada ću da razmišljam o njima, mojim prijateljima iz Karlovaca, i o zajedničkim trenutcima...
Prelepa pesmica, a sad - osmeh na lice, lepo ti stoji sigurno :)
Аутор poluuspavanka 17 ÐÐ 2009, 11:47