Ako odes...
Аутор behappy | 16 ÐÐ, 2009Sve noćas umire. Tiho nestaje, i prodorno budi.
Ne obazirem se. Ništa ne osećam. Noćas sam kao kamen, ne osećam bol, ne vidim svetlost. Kao da se povlačim sa pozornice... Nisam više tvoja princeza... a ti nisi princ iz bajke...
Ne umem da se vratim u realnost. Još uvek letim po onom gradu iz snova. Po Sremskim Karlovcima. I neću nazad. Svaka moja misao, još uvek je tamo.
Pod hitno mi je potreban muškarac, dečak, ili momak... šta god... neko kome ću moći da se isplačem na ramenu, čiji ću parfem moći da osetim, čije ću lice moći da milujem. Neko kome ću dati svu ovu ljubav...
I pitam se ponovo... Zašto uvek pogrešno odaberem?
Bilo je tako lepo... Islikano najlepšim bojama... Ukrašeno najlepšim mašnama... I sada je kraj...
Otišao je... :(
Svi su otišli...
Ko će sada uspeti da probudi onaj optimizam iz mene?
Pesma ti je sjajana.....
Аутор casper 16 ÐÐ 2009, 12:54A za muskarca, uvek ima vremena....
Uzivaj