Живот.

Аутор behappy | 8 ÐÐ, 2010
    Трчи!
    Не осврћи се, чак и када почнеш да се саплићеш о прво опало октобарско лишће.. Подигни се.
    Дан није тако сив, чак иако се касно раздањује.
    Корачај поносно својим степеницама. Видиш ли сунце?
    Ако га не видиш, ал' ти зраке сигурно осетити можеш. Како шарају површину твога тела, како ти греју власи косе...
    Зато се немој предавати.
    Чак и када дође суморни октобар... иди даље.
    Чак иако осећаш да све пропада, да живот губи контролу - покушај да се оријентишеш на гужву, на посао и рад и неће остати слободног времена за патњу.
    Зато нам животи и јесу такви - трчимо.
    Немамо времена за породицу, за пријатеље још мање. Трчимо.
    Немамо времена да размислимо. Само идемо напред ка неким својим циљевима... Јесмо срећни, али, да ли су срећни и људи око нас?


14 Коментари & 0 Трекбекови од "Живот."

    A da li smo i mi sami zaista srecni u celoj toj trci i frci?

    Аутор Mira kuglof 08 ÐÐ 2010, 22:30

    Миро,
    мислим да немамо времена да схватимо.
    Тек увече, када останемо сами, схватимо колико је празнине око нас.

    Аутор behappy 08 ÐÐ 2010, 22:39

    Vala, bas!:**********

    Аутор Mira kuglof 09 ÐÐ 2010, 00:19

    Lepa razmisljanja, veoma realna. Probudila si mi neka pitanja...

    Аутор sopran87 09 ÐÐ 2010, 19:28

    Miro,
    grlim!

    Аутор behappy 09 ÐÐ 2010, 22:33

    sopran,
    nadam se da su pitanja na pozitivnom planu.
    A meni svašta prolazi kroz glavu :)

    Аутор behappy 09 ÐÐ 2010, 22:34

    jedno bih samop romenila...novembar je siv...oktobar je lep..mada ne i ovaj..ovaj me podseca na decembar..zima nikako da ode proletos a sada je evo poranila..i ona zuri, i mi zurimo i svi negde zure..zure deca da udju u bus...za malo da me oduva jedan klinac prekjuce pred samim vratima busa...zurim ja na posao, zurim sa posla, zurim sa kucnim poslovima..zurim, zurim, zurim...juce nazovem koleginicu bivsu..pita me "pa gde si ti bre?" " eto stalno u nekoj frci" kazem ja...
    i dobro je pitanje da li su ljudi oko nas srecni, jos bolje pitanje je da li smo mi srecni u celoj toj frci...? kad imam slobodnog vremena ne znam sta cu sa njim..fali mi zurba...prokletstvo ljudskoga roda valjda..
    pozdrav mila

    Аутор vilabezkrila 10 ÐÐ 2010, 09:28

    :)) vidis, ovo nas razlikuje.
    iako do sada nisam bas primetila, optimizam nas razlikuje.
    Moj clanak na ovu temu bio bi drugaciji. Mada jeste, svi mi trcimo i trcimo ali odakle tolika energija? Odakle , kada nema sreca ili bas nesto koje da nas ispuni? Nada ce do uraditi? :)) 'aj bre.
    Ja bih zastala i ostala unazad. Posle sta bih prosla kroz"tugu" tek onda, bih se ponovo digla i otisla. Posle ponozo zastala i sve tako. :)

    smrc...morala sam ovo da ti napisem i nadam se da nisam zvucila jako sebicna.
    v.t :*

    Аутор happiness 10 ÐÐ 2010, 18:03

    happiness,
    mislim da nisi razumela :))
    Htela sam da kazem da uopste nas nije briga da li svojom zurbom povredjujemo ljude oko sebe.
    Da ne stanemo da razmislimo malo i sve sto odlucimo odlucimo brzo.
    Nemam vremena nizasta, i postajemo sebicni.
    :*
    V.t. takodje :*

    Аутор behappy 10 ÐÐ 2010, 18:32

    behappy,
    rekla sam ti "ca am deviat putin de la tema vrand sa iti spun ceea ce ti-am spus".

    Аутор happiness 10 ÐÐ 2010, 18:50

    happiness,
    :))
    da, shvatam :***
    svakako, dobro je sto se dopunjavamo u tom pogledu :))

    Аутор behappy 10 ÐÐ 2010, 19:22

    vilo,
    vidis?
    Zao mi je sto je tako.. :(
    A kada je oktobar u pitanju.. ne volim ga :))

    Аутор behappy 10 ÐÐ 2010, 19:43

    Možda trčimo jer se bojimo da i nas ne povredi neko ko trči.
    Kako god, strašno!

    Аутор doradora 10 ÐÐ 2010, 20:30

    doradora,
    divan zakljucak! Ali ne smemo biti egojisti i misliti samo na sebe ;)

    Аутор behappy 13 ÐÐ 2010, 20:51
Додај коментар





Запамти ме