Једини начин да имаш пријатеља је-бити пријатељ!
Аутор behappy | 18 ÐÐ, 2009Хвала ти што ми враћаш оптимизам!
Таман када су све моје лађе потонуле, била си ту.
Јучерашњи дан је био специјалан, знаш ли то? Цео дан напољу :)
Снег, мој пад, твоја рука да ме подигне...
Шетња, хладноћа... А ти и ја заједно. Руку под руку.
Проблеми...проблеми...
Мене здравствени плаше...
Тебе проблеми са зубима...
и моје: "Биће све ок!"
Све док си ти, ту негде...
Специјална.
Посебна.
Она која ми неће замерити за сваку ситницу,
која ме је звала сваки дан да провери: "Да ли си спавала синоћ?, Попила све лекове?, Да ли ти је послао поруку?"
Она која брине за мене.
Која не намеће своје проблеме, као да је центар света.
А има их и она...
Све ћемо ми то заједно.
happiness
Много те волим.
И хвала ти!
Хвала до неба!
Može li jedan duuuugačak komentar?
Mlada žena je sela na fotelju jednog vrelog dana, pijući ledeni čaj. Došla je u posetu svojoj majci. Dok su pričale o životu, o braku, o odgovornostima u životu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamišljeno prodrmala kockice leda u čaši i onda jasno i trezveno pogledala svoju ćerku.
Аутор sanjarenja56 18 ÐÐ 2009, 13:06''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice”, rekla je “One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš volela svog muža, koliko god budeš volela svoju decu, one će ti biti potrebne. Seti se da povremeno odeš negde sa njima, da radiš nešto s njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre, tvoje kćeri i ostale tvoje rođake. Biće ti potrebne druge žene. ženama su uvek potrebne druge žene.”
”Kakav savet”', pomislila je mlada žena. Pa upravo sam se venčala! Zar nisam zakoračila u svet parova? Ja sam udata žena, odrasla, nisam mlada devojka kojoj su potrebne
prijateljice! Moj muž i porodica koju ćemo stvoriti biće sve što mi je potrebno da moj život učinim smislenim.
Ali ipak i nesvesna toga, ona je poslušala svoju majku; nastavila je da održava veze sa svojim prijateljicama i tako sve više.. Kako su godine prolazile, ona je polako shvatala koliko je njena mama znala o čemu je govorila. I kako vreme i priroda stvaraju promene i misterije u životu svake žene, a prave prijateljice ostaju oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina življenja u ovom svetu, evo sta je naučila:
Vreme prolazi.
Život se dešava.
Distanca razdvaja.
Deca odrastaju.
Ljubav bledi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umru.
Kolege zaboravljaju usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe. Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti tu kad je potrebna. Kad budeš morala usamljenim putem i kad budeš morala sama, tvoje prijateljice će biti tu, sa strane, navijajući za tebe, moleći se za tebe, intervenišući u tvoje ime... I čekaće te na kraju, širom otvorenih ruku! Nekada će čak prekršiti pravila i ići sa tobom. Ili će prileteti i izneti te sa opasnog puta!
Drage moje, svet ne bi bio isti bez vas, ne bih bila ni ja. Kad smo započele ovu avanturu zvanu ženskost, nismo imale pojma o radostima i tugama koje su čekale na nas. Niti smo znale koliko ćemo biti potrebne jedne drugima, na raznim etapama...Sad znamo.