Da si moj...
Аутор behappy | 25 ÐÑ, 2009
Već je kasno, prošla je ponoć, sedim na plaži. Sama. Prigrlih noge, i misli počeše da lutaju. Po prošlosti.
Kako je bilo lepo. Zavolela sam onu iskru u tvome oku, što daje i tebi posebnu čar. Zaljubila sam se u onaj sjaj u tvom osmehu. Iskoristila sam našu bliskost, da bih mogla da te dodirnem, da te osetim, uz sebe. Imali smo običaj da samo sedimo, i pričamo satima. Upoznavali smo se... Nisi idealan, ali si moj. Mislila sam. Moj... drug. Ništa više. Da je sreće bilo, bilo bi drugačije. Ali bilo je posebno. Da se nisam zaljubila, nikada se ne bismo sprijateljili. Nikada ne bih saznala za tvoju ljubomornu devojku. I ko sam ja da se mešam? Ali, za razliku od nje, ja sam bila srećna kada mi priđeš, osmehneš se, i počneš da pričaš samnom. Nisam ti nikada tražila puno. Iako sam želela. Razgovor sa tobom me je dizao u nebesa. Sećam se jedne sitnice, koja je za mene bila veličantvena.
Stajali smo i pričali, i u jednom trenutku ti je zazvonio telefon. Javio si se, i počeo da se igraš sa lančićem koji je jednostavno padao niz moj vrat. Dodirnuo si mi nekoliko puta vrat, a ja sam osetila prijatnu jezu koja je prostrujala celim mojim telom.
Bože, koliko smo se smejali zajedno... Sećaš li se? Sećaš li se one sreće u mojim očima?... a ni danas ne znaš razlog. Niti ćeš ga ikada saznati. Samo ti budi srećan, i ja ću biti srećna.
A kada sledeće godine odeš... da li ću izdržati?
Za sve mogu da kažem da su prošlost. Mislila sam da i za tebe to mogu reći. Ali si se vratio. I zato sam te izdvojila, kao najlepšu i najveću ljubav moje mladosti...
Da si moj....
Аутор casper 25 ÐÑ 2009, 20:28ovde nije potreban komentar, ionako on propusta....