Заштитница немогућих снова

Аутор behappy | 14 ÐÐ, 2011

    "Извинте, Госпођо! Можете ли и моје немогуће снове заштити?" процвилела је.
    "У чему је проблем, девојчице."
    Уздахнула је. Скоро заплакала и почела да прича:
    "Знате, прошло је 5 година од кад носим у себи неку бол. Тамо, на онај бољи свет, отишао је мени неко драг. И, сањала сам. Сањала сам да ћу одрасти уз њега, да ћу учити од њега, да ће моћи да ме загрли сваки пут када се будем осећала усамљено." Она гута кнедлу, па наставља.
    "Био је диван отац. Умео је да ме чува, да се похвали мојим успесима... борио се за мене, али је морао да оде."
    "Девојчице" започела је заштитница: "Док он буде био у твом срцу, живеће вечно. Оданде, нико никада неће моћи да га избаци. Док верујеш у њега, док га се сећаш, он са ове планете неће отићи. Живео је теби ових пет година, чувај семе љубави према њему и он ће бити жив и наредних 55 година."
    Рекла је тихо.
    И тада се девојчица расплакала.


    П.С. Тати, на његову петогодишњицу. (13.12.2011.)
    Зато што га волим. И зато што он уствари, никада неће умрети!

     

     


10 Коментари & 0 Трекбекови од "Заштитница немогућих снова"

    Jaooo duso moja :'( I ja sam ostala bez oca pre godinu i po dana, ipak, ja sam imala tu srecu da bude uz mene dok sam odrastala. Znam koliko ti nedostaje i razumem tvoju bol. Grlim te jako!

    Аутор nesudjena/nesanica 13 ÐÐ 2011, 23:10

    Neke osobe nikad ne umiru iz naših života!
    I sreća je da je tako!
    Mada... znam koiko boli njihovo nedostajanje!!!

    ps Veoma sam srećna što smo se upoznale i... hvala za Klizačice:))) čitaćem:)))

    Аутор Persefona 13 ÐÐ 2011, 23:15

    neki ljudi odlaze naizgled, ali uvek tacnije zauvek ostaju u nama.Ljubac

    Аутор zvezdatvoja 13 ÐÐ 2011, 23:35

    nesudjena/nesanica,
    Nijedan period zivota nije pogodan za takve gubitke.
    Ali ne biramo sami...
    Hvala na podrsci, znaci mi!
    Uzvracam zagrljaj!

    Аутор behappy 13 ÐÐ 2011, 23:45

    Persefona,
    Tako je. I to vreme ne moze da zaleci.

    Takodje sam srecna zbog poznanstva. Imas divnog sina koji me je osvojio!!
    Veliki, veliki pozdrav!

    Аутор behappy 13 ÐÐ 2011, 23:47

    zvezdatvoja,
    jeste. Bitno je nositi ih u sebi .
    I uvek kada realizujes nesto, pomislis da su i oni potpomogli...
    Grlim!

    Аутор behappy 13 ÐÐ 2011, 23:48

    Moj je umro kada sam imala nepunih 16. I tak nedostatak ćeš osećati celog života.

    Аутор biljanak 13 ÐÐ 2011, 23:55

    biljanak,
    onda se razumemo.
    To te obelezi i taj trag u sebi nosis, vecno.
    Ali to nam je odredjeno, ne mozemo mi tu nista...

    Аутор behappy 13 ÐÐ 2011, 23:59

    I neće. Dok god je u tvojim mislima i ljubavi.

    Аутор sanjarenja56 14 ÐÐ 2011, 06:16

    Nikada ne umiru oni koje smo voljeli...Jako me je dirnuo ovaj tvoj post, zaista...Pozdravljam te i moram da ti kažem da sam srećna što ovih dana u rukama imam jednu jako posebnu knjihu, u kojoj se između ostalih nalaze i tvoji radovi :)Srećno!!!

    Аутор dalia 14 ÐÐ 2011, 12:26
Додај коментар





Запамти ме