Potrebno je samo nekoliko stotina kilometara. Za pravu srecu.
Аутор behappy | 19 ÐÐ, 2009
Nocas samo tri sata spavanja.
Zbog uzbudjenja, zbog previse razmisljanja o njemu, zbog svega.
Prosao je i avgust, kao sto pesma kaze... prosli zajednicki trenutci, ali je bilo previse lepo da to potraje.
Mnogo mi nedostaje. Mnogo. Ne mogu recima da opisem.
Kada bih mogla, sve bih dala za dan sa njim. Za jedan divan dan.
Za jos poneku uspomenu, za jos neki osmeh koji bih mu ukrala tiho i neznano...Za jos jedan stisak njegove ruke.
Da jos jednom spavam sa njegovom majicom u zagrljaju, da ponovo osetim miris njegovog parfema, i da ponovo cujem njegov glas.
Sada mi treba, da me utesi.
Ali, prezivela sam i gore. I ovo cu, obecavam. Opet mi treba vremena.
A ako nesto mrzim, onda je to daljina.
Prokleta daljina koja nas je razdvojila! Koja nam neda da budemo srecni. Mrzim je.
Kako moze da ti bude lose, kad toliko putujes.
Аутор casper 19 ÐÐ 2009, 23:16Aman dete, uzivaj, nekada ce ti biti zao sto si sve to vreme kad si trebala da uzivas kukala za nekim.