Ne postoji druga ljubav...
Аутор behappy | 19 ÐÑ, 2009Pročitala sam knjigu. I ovako na kraju sve smrt rastavi...
Boli i knjiga, boli i film, i ova pesma... :(
Ali to je ljubav zar ne? Na kraju uvek nekoga boli, na kraju uvek neko plače. I ostaju oni divni trenuci. Zajednički trenuci, sreća, smeh. I njegov šašavi pogled kada se ujutru budi. I njoj ne smeta da seujutru budi ne našminkana, neuredne kose. I prvi put kada su zajedno šetali plažom, i kada je upoznao njene roditelje, i negodovanja, i pomirenja. To je ljubav, zar ne? Boli, ali sreća u sećanja. Od njih se tada živi. Najgora je ta iznenadna smrt, kada ne možeš povezati kraj sa krajem, kada učiš da živiš bez te osobe, koja te je praktično odrasla. Više nema nekoga da te voli, i da te budi, da ti donosi doručak u krevet. I ti pokušavaš da nastaviš dalje. Nemaš snage, nemaš ni volje... Ali ideš dalje, zato što znaš, da bi on voleo takvu da te vidi.
Želim svima, koji nisu, da spoznaju takvu ljubav. Naravno, sa srećnim krajem, ali da spoznaju tu ljubav, kada ne možete zamisliti sebe bez određene osobe. Jer i ja sanjam o takvoj. I plačem, naučila sam nešto novo danas.
Rekoh ti da citas divnu knjigu.....
Аутор casper 19 ÐÑ 2009, 23:54