Masta i realnost :)
Аутор behappy | 17 ÐÑ, 2009Juče sam izjavila da ne znam da volim. Posle toga sam se osećala loše. Sebično... Ali kad malo bolje razmislim, ko može u ovim godinama da voli? Ne planiram ja da sa svojih 16 godina upoznam nekoga za koga ću se udati, kome ću podariti ceo svoj život... Prosto nemogu da zamislim sebe tako. Sve mi brzo dosadi. Volim promene. Ali verujem da će doći vreme kada ću živeti samo za jednu osobu.
Sad ne razmišljam o tome. Razmišljam o nekome ko će se sasvim slučajno pojaviti, i sve će teći spontano, mirno i polako. Maštam o nekome kome neću moći da kažem "Volim te" Prve večeri, i nekome ko će umeti samnom...
Sutra imam mali hirurški zahvat na nozi. Plašim se, ali preživeću. Nije to ništa opasno, zagnojio mi se prst... I opet postajem svesna činjenice da čovek ne zna da ceni ono što ima, dok to nešto ne izgubi...
Uživam u letu, želim, putujem... Moram priznati, lenčarim...možda čak i previše...ume da me umori to lenčarenje.
I pišem novi roman, dok se ovaj štampa...:-)
Svo vreme sa osmehom na licu, maštam...


Uzivaj u svojim godinama. I ne brini za taj zahvat, prodje za trenutak, ne boli.
Аутор poluuspavanka 17 ÐÑ 2009, 22:57Pozdrav!