Volela bih da si tu...
Аутор behappy | 15 ÐÑ, 2009Nedostaje mi. Žalim što je došao raspust, i sa sobom odneo drage ljude iz škole... Razume se, ne i iz mog života. Ali ponekad osećam, kao da ga nikada neću videti. Zašto? tako boli.
Kako znam da mi je stalo?
Nikada nisam volela niske momke.
On je nizak.
Nikada nisam volela momke koji se ne slažu sa mojim prijateljima.
On se ne slaže.
Nikada mi se nisu dopadali drski momci.
On je drzak.
Nikada nisam više želela da provedem sa nekim bar jedno veče.
Ne mora biti dodira, ne mora biti poljubaca. Samo da ga gledam. Da osetim kako diše, da ga posmatram iz svakog ugla... (mada se ne bunim ako bude i zagrljaja...i koji poljubac)
I opet se nadam... iako nade nema...
Sanjacu ga ja, još dugo... Postao je moja opsesija, i moja jedina misao...
raduj se raspustu. i svemu što mladost nosi. čak i opsesijama za koje ti se učini da su zaposele svaki delić tvojih misli.
Аутор domacica 16 ÐÑ 2009, 12:54i želi jako. ostvariće se ono što treba. ono pravo.
Prijatno!