Docicu ti u snovima...
Аутор behappy | 13 ÐÑ, 2009Danas je tacno dve i po godine od tatine smrti. Verovatno je zato cela nedelja bila glupa. Ali sam obecala da necu biti tuzna, i da cu zadrzati ono raspolozenje od juce. I uspela sam.
Bojim se samo, sve ove pozitivne energije, ove srece... Bojim se da se ne srusi sve ovo. Ali dok su tu oni koji me vole, necu pasti.
Da nije njegovog osmeha, mozda bih danas bila potresena. Ali, tata je sigurno srecan jer me vidi ovako lepo raspolozenu, ispunjenu i srecnu.
Da nema mojih prijatelja, mozda se nikada ne bih snasla ovde. Ali, oni su tu. Uvek kada je to potrebno.
Naucila sam da zivim za danas. I da sanjam o lepo sutra. Sanjalica sam velika, to mi niko ne moze oduzeti. Sanjam o svemu, o onome sto se mozda nikada nece i ne moze ispuniti. Ali ja sam nepopravljeni optimista. I ko mi sta moze?:) Samo napred, to je moj cilj. I volim ovaj blog. Stvarno ga volim. I bloggere! Jer mi daju neku snagu!
Tata ostaje uvek sa tobom, ma gde ti bila...osećaćeš ga uvek uza se.
Аутор sanjarenja56 13 ÐÑ 2009, 20:37