Sujeta
Аутор behappy | 8 ÐÑ, 2009Razmišljam. Moram da reskiram, da pređem preko svega, da bih ga pozvala na svoju malu proslavu 16 rođendana. Ako sasvim slučajno ne bude mogao da dođe, moram da preživim. Nju da zapostavim. Ako bude mogao da dođe, ona će postaviti 1001 pitanje: "Šta ti tražiš na NJENOM rođendanu? Zar ne znaš da sam ljubomorna na nju?" Sigurno tako nešto, taj stil. Moram da zaboravim i na svoj ponos, i na svoju čast. Samo jedan poziv. Neće ništa promeniti u ovom svetu, ali će meni mnogo značiti. Promeniće jedan dan mog života. Ulepšaće ga. Nadam se, a znam da njihovo vreme još traje. I sa suzom u srcu, a osmehom na licu, pričam sa njom, kao da nikada ništa nije bilo, kao da nikada nisam ni volela njenog dečka, kao da nisam spremna na sve, samo da bude moj. I ona tako, sa smeškom na licu "Pa kako si mi mico? Jel bio dobar Bojan kada ste bili na toj i toj turneji?" Ja, naravno, ne odajem Bojanove tajne (Gospode, pa ja volim njega, ne nju!) "Da, da, naravno da je bio dobar. Nema potrebe za tolikom ljubomorom" odgovaram. Ali mislim i znam drugačije...
Pa sam Bojan mi je rekao da je ljubomorna na mene... i čemu sva ta patetika? Danas te volim, a sutra ću te mrzeti...
Da, baš ti hvala, ali ja ga svakako volim...
Ala si usitnila tekst...
Аутор sanjarenja56 09 ÐÑ 2009, 12:14ko nije voleo, nije ni patio.