Sećam se...nije bilo tako davno...ali se čini...
Аутор behappy | 6 ÐÑ, 2009Sećam se. 07.06.2008.
Mala matura. Poslednje radosti sa društvom iz osnovne škole. Bili smo tako tužni što se rastajemo. Bilo je sve bolno. Za nekoga, to su bili prvi rastanci. (ne i za mene)
Devojčice, prvi put tako elegantne, dostojanstveno ulaze u salu gde će se zabava održati. Dečaci, ponsni, lepši nego ikada.
Ponosni roditelji sede za stolom, i čekaju da njihove princeze i prinčevi dobiju svedočanstvo o završenoj osnovnoj školi. Prvi korak u njihovim životima. Obećavamo svojim srcima, da suza neće biti. "Viđaćemo se često"-govorimo jedni drugima. A moje srce zna, neke od njih, možda nikada više videti neću.
A bili smo, tako povezani. Prolazili smo kroz vatru i vodu zajedno. Ukori nastavnika, prve ljubavi, sportski duh... sve smo delili. Smrt nekih dragih ljudi... uvek smo bili zajedno. Ali rastanak... to je činjenica.
I to matursko veče... pamtim... bilo je čarobno.
Nije prošlo puno vremena. Samo godinu dana. Ali sve se promenilo.
Više nema onog, složnog 8-1. Sada smo svi srednjoškolci. Svako je svoj put izabrao. Neke zaista nisam videla godinu dana. (Ili sam ih samo pozdravila u prolazu, kada sam se vratila u rodno mesto). Sada živi svako svoj život. Sa novim ljudima, u novim mestima. U mojoj blizini više nema nikoga od njih. Svi se nalaze daleko od mene. Ponekad se tih 200 kilometara čini kao 2000.
Ali, ne žalim se. Pronašla sam se u ovom životu. Morala sam... Prijatelji iz srednje... drugačiji su nego oni iz osnovne... Oni su sada tu. Sada kada, su mi prijatelji najpotrebniji.
A ovi iz osnovne... Jako malo njih, i dan danas nazivam PRIJATELJIMA...
Tako je...
Аутор anam 06 ÐÑ 2009, 14:30misliš da ćeš nekog stalno vidjati,
da nikad neće nestati to što delite...
a život sve odnese u vetar....